O(kao Osveta za počinjeno)pet sam osjećao u ustima onaj sjebani okus povišenog adrenalina i straha.Znao sam samo da ne smijem stati,da moram nastaviti trčati..Razlog zbog kojeg sam trčo su bila tri pajkana koji su po njihovim licima zaključujem mi htjeli prirediti jednu neugodnu večer svojim pendrecima.Razlog? Vjerovatno taj što smo prije sat vremena ja i moja ekipa provalili u skladište drotovskog skya,odnosno ilegalnog skladišta droge koje su od sitnih dilera prikupili pajkani željni povišice prijeteći im buksom. I dok sam razmišljao o svemu tome nisam ni shvatio da mi se pajkani sve više približavaju.»Paf» pucanj je bio glasan za popizdit a zrno koje me je trebalo pogoditi je prozujalo i nastavilo se odbijati od drveće.Zastao sam,vjetar je počeo govoriti, najvjerovatnije je to bio samo udarni val adrenalina ali odjednom mi je sve bilo jasno.
-«Šumom do groblja»-odjeknulo mi je u glavi
Glas koji mi je to rekao i prije se pojavljivao u kriznim situacijam, hladan i srditi glas je do sada uvijek bio u pravu pa sam ga poslušao.Staza kojom sam trčao je bila slabo ugažena i skliska od lišća koje se nakupilo na njoj ali je čovjeku u bijegu itekako poslužila.Jeziv osjećaj me obuhvatio dok sam trčao kao da je netko ili nešto u meni nešto što želi izaći,nešto što me želi ubiti .
-„Previše droge frende“ govorio sam si «previše.»
„Paf“ drotovi su me osvijestili o situaciji dajući mi do znanja da su još uvijek iza mene i da me još uvijek prate. «Šta će biti kada dođem na groblje,što je glas isplanirao ovaj put»-vrtilo mi se u glavi.
„Paf“-drotovi su postajali sve luđi što sam se više približavao groblju koje se naziralo na vrhu brda kojim sam jurio do iznemoglosti .
-„Stani mulac!“-luđački se izderao sa namjerom da me zaustavi pa da me lakše ustrijeli.
-„Zajebi majstore!“-meni iz dubine duše naglas.
„Paf,paf,paf,paf“ jebeni pucnjevi,zrna su prozujala pored i iznad mene ali to više nije bilo bitno bio sam samo deset metara od groblja.
Popeo sam se preko zida visokog tri metra kao da preskačem trotovar i bio sam tamo gdje je Glas želio da budem..
-„Brzo u grob tebi s lijeve“-hladno i oštro u mojoj glavi „tamo si siguran dok ne odu.“-ovaj put utješujući.
Pomaknuo sam mramornu ploču i ljestvama se spusto u grob gdje mi je preostalo samo čekanje. „Tap,tap,tap“-začuo sam korake pajkani su me nanjušili,sranje!
-„Pa di je mamicu mu,“-drot progovara prigušenim glasom „nije mogao otići sa groblja.“-tražeći odgovor od frenda mu.
-„Glup si čovječe,on hoće da mi tako mislimo a zapravo u ovim trenutcima on nam bježi.“-pametno izjavljuje.
Zajebano je to kad je čovjek tako pametan da ne vidi ono što vidi svaki glupan,zajebano. «Tap tap tap tap tap»-trče,idu ća,spašen sam.Ostao sam sjediti u grobu meni nepoznate obitelji još kojih dvadeset minuta razmišljajući o Glasu koji bi mi se tu i tamo javljao i govorio šta da radim.Brio sam da je to od mješavine adrenalina i droge koje sam šmrko.Itako mi sve to dopizdi i polako prvo gurajući glavu van iz groba pogledam dali je situacija čista da mogu šmugnut.
-«Nema drotova,idem ća.»-rekoh sam sebi,sa olakšanjem.
Od groblja sam se spustio na glavnu cestu tamo stopiro prema Atlasu.










A(kao Avantura će početi)tlas je bio grad u kojem sam živio,smješten uz more,većim djelom prekriven zgradama, kafićima i kupovnim centrima a po strani se dodirivao sa gustom šumom.No ja sam imao namjeru doći do Galije,našeg tabora koji se nalazio na vrhu stare zgrade u bivšem stakleniku. U naselju zvanom Axis.Koje su prekrivale zbilja velike a poneki i vrlo stare zgrade.Galija je bila sređena po komotnosti u njoj se nalazio dvosjed,trosijed,fotelja,mali frižider,ormarić na kojem se nalazio radio i naravno tu je bio TV koji smo tako obožavali . Liftom sam dospio na krov i laganim korakom ušetao u Galiju.
-«Evo i Tea»-reče Rus gledajući me ravno u oči kao da traži nekakvo odobrenje ili nešto.
Rus je bio dečko tamne puti srednje visine i malo povećane težine što je potpuno odgovaralo njegovom stilu života u kojem je brijo da može kupiti što god oće parama.Rus je bio dobar tip i imao je pojma o moralu što sam cijenio kod svakog živog čovjeka,bio je tako i podmazan parama ali nije bio s nama zbog toga nego zato što smo ga ili barem samo ja cijenio zbog nekih stvari koje je učinio u prošlosti iako je u sadašnjosti nekada znao biti pravi gnjavež i živa napast.Rus je bio jak ko konj to mu je bilo genetski valjda iako nije bio arijevske rase koja se zauzimala za veći dio njegovih osobina.
Kimnem mu glavom i bacim pogled preko sobe da uvidim tko se još vratio.
-«Već smo se usrali da su te dograbili pajkani»-kaže Jurić dižući se na noge i pružajući mi ruku.
Jurić je bio najzreliji od svih nas,barem po izgledu jer dečko se počeo brijati već u 7 razredu dok smo mi ostali tada tek počeli navlačiti kare u WC-u tražeći neko zadovoljsto u uslikanim trebama bez gaćica i grudnjaka.Jurić je bio dvoličan i činio bi stvari samo ako bi se tim mogao okoristiti. Davno sam ga prestao cijeniti.
Dam frajeru ruku pozorno motreći izraz njegovog radosnog lica.
-«Di su ostali?»-nisam pitao nikog određeno nego sam samo razmišljao na glas jer sam vidio da su u Galiji samo Rus, Jurić,Cobra i Doro,falili su Narkić,Nova i Žan od ekipe koja je roknula u skladište.
-«Narki otišo pišat»-Jurić mi odgovara brzo i jasno «sad će doć ako se po putu ne izgubi.».
Sjeo sam u fotelju zapalio cigaru i pomislio «Napokon na sigurnom».Sklopio sam oči i polako tonuo u san sve dublje i dublje i dublje.
-«Diži se pajseru»-zajebantski glas,Nova «jebote dok spavaš izgledaš ko mrtav čovjek»
-«A i nisam tako živ»-odgovorih mu polako otvarajući oči i postajući sve svjesnijim situacije.
Nova je bio O.K. frajer koji je u svemu brzao i za sve tražio najlakše rješenje,ma bio je prosječan dečko koji se volio malo žešće nadrogirati a djelovao je pomalo i izgubljeno i zbunjeno.Nova je oduvijek bio i ostao teški zajebant koji ništa nije shvaćao ozbiljno.Isto je bio tamnoputi dečko,malo tamniji od nas ostalih pa smo mu vječno držali predavanja da je mulat,a jebi ga nosio je i naočale na koje bi mu otišla trećina zarađenih para jer bi mu u tučama uvijek bivale slomljene.Fizički je bio lijepo građen ali nekako u tim mišićima nije bilo snage,a jebi ga.No ipak je bio O.K. dečko u kojeg sam imao dosta povjerenja nekako sam naslućivao neku ozbiljnost i zrelost koju nije pokazivao.
-Di je Žan?»-upitao sam ga dok je on zvjerkao u zrak «Čuješ debilu!»-malo sam pojačao glas jer me prvi put nije čuo.
-«Šta je?»-trznuo se.
-«Di je Žan?»-ponovio sam mu malo blažim tonom.
-«Tu sam!»-odgovorio mi je ulazeći u Galiju «išo sam do marketa kupit nešto za jest mater vam jebem, ispraznili ste friž i niste ništa stavili unutra»-jako drsko!!
-«Slušaj majstore»-Rus hladnim glasom «nemoj bit tako drzak da nebi dobio koji 9 milimetarski u u tu plavu glavicu»-davajući do znanja za svoj autoritet,to mu je bilo važno!
Istog trena je zašutio,Žan je takav,jak je na riječima ali u duši je pičkica,uvijek se bojao za popizdit fizičkih ozlijeda.Iako je imao manekenski nabildano tijelo nije imao baš pretjerano puno snage u njemu,a jebi ga pa se ti rokaj baterflyom.U glavi je bio još zaigrano dijete koje uvijek želi biti u centru pažnje,to mi nebi tako smetalo da nije bio tako proziran u svom nastojanju.
-«A jeste pajseri,ko da je to neki bed,»-progovara Cobra, zatvorenih očiju «sutra ja i Doro uletimo u market i odnesemo pola marketa u naš friž.»
Cobra je bio ogroman čovijek sa kojih dva metra i sto četrdeset kila.Bio je majstor krađe mogao je skinuti sa tebe svu odjeću a da i ne primjetiš,a jebi ga samo mu je to i išlo.Po prirodi veseljak i zajebant volio je slagati frke.Odan čovijek ali samo meni jer sam mu u prošlosti povuko neke veze kada ga je tražilo pola grada sa namjerom da mu uskrate život,a jebi ga šta ćeš zalizo dečku kralježnicu nožem i smjestio ga u kolica do kraja života.
-«Jebeš ti hranu,koliko smo dograbili gedro?»-reče Jurić nervozno gledajući po sobi i grizući nokat na palcu što je uvijek radio kad je bio nervozan.
Nakon što smo skupili «ulov» gadno smo se razočarali .
-«A jebote,samo to?»-Nova vidno razočaran.
Problem je bio u tome što smo većinu robe koje je ionako bilo malo (drotovi su nas prekinuli u pola krađe) pobacali putem kako bi što lakše bježali.
-«Pa Teo ja sam mislio da je tvoj dojavljivač osoba od povjerenja.»-Narki sa sarkazmom.
Narki je bio dosadni čangrizavac,za godinu mlađi od svih nas i nije imao nimalo pojma o moralu,časti i etici.Ponekada bi mi ful išao na živce dok bi ponekada kada bi šutio bio sasvim O.K. tip.
Narki je imao dupli smiješak na licu nastao nožem od neke ekipe koju smo dobro sprašili naletivši u pravo vrijeme i tako mu spasili život.Kako smo pogriješili!!
-«To sam i ja mislio,»-izjavio sam ravnodušnim tonom «a jebi ga.»-zatvorio sam oči.
-«Znaš šta mu moramo napravit.»-Rus dižući se sa dvosjeda i otvarajući pivu kojih je ostalo još jako malo.
-«Dobaci pivu!»-Jurić Rusu.
Rus dobaci pivu Juriću i sjedne na stolić nasuprot meni.Otvorio sam oči.Laganim pokretom palca si je otvorio pivu te je izvadio kutiju crvenog mališa ponudio mi cigaru i počeo pričati.
-«Ko mu je u ekipi?»-rekao mi je paleći mi cigaru.
-«Nema ekipe,sam je,»-gledao sam ga ravno u oči koje su bile hladno smeđe i nisu zadavale nikakvu toplinu nego neki jezivi osjećaj ubrzog susreta sa smrti. «jebeni haker bez ekipe,pa to je Štakor.»povukao sam dim i jako mi je godio.
-«Idemo onda samo nas dvojica,njemu nisi trebo vjerovat.».
Rekao mi je ustao sa stolića i krenuo prema izlazu iz Galije.
-«Rus?!»-zazvao sam ga ne mičući pogled sa stolića na kojemu je sjedio.
-«Šta je?!»-i dalje mi je bio okrenut leđima i nije se imao namjeru okrenuti.
-«Kada ćemo?»-fiksiran pogled u stolić.
-«Čim se smrači.»
-«Pa di ćeš ti sad?»-Cobra,iako je znao odgovor,svi smo ga znali.
-«Idem očistiti štoljpi.»-reče i izađe iz Galije.
-«Sranje.»-opet Cobra kroz zube.
Jebi ga Rus se uvijek oslanjao na svoj pištolj,iako sam znao da ga nosi radi osiguranja nikada neznaš šta ga može puknut da ubije dvoje ili troje ljudi.
Nakon toga sam i ja otišao doma otuširati se i presvući te što je najvažnije psihički se pripremiti na tuču.Rijetko sam odlazio doma, na dva ili tri sata,zapravo nitko od nas nije volio svoj dom,svoju obitelj.Svi smo u duši bili klošari koji su svoju obitelj našli u svojim prijateljima.
Kada sam se vratio u Galiju u njoj sam sam zatekao Doru i Cobru kako piju pivo i gledaju TV na čijem programu po Cobrinim riječima nikada nije bilo ničega.
-«Di su ostali?»-upitao sam otvarajući friž i uzimajući si pivu.
-«Otišli su do Romana.»-ležeran odgovor,Cobrino djelo.
Romano je bio kafić nedaleko od Galije,zgodan kafić u kojem su zahvaljujući jukeboxu svirali različiti tipovi muzike.Skupljalo se tu dosta ljudi ali nije bilo nikakvih sranja jer je kafić bio pod našom zaštitom i pod zaštitom ekipe sa Žice.
Žica je bila lijepa pješčana plaža na kojoj se skupljala zajebana ekipa pod vodstvom uvjetno slobodnog Vanje.Mi smo bili jako dobri sa Žicom zbog krvne veze Nove i Vanje.Naime njih dvojica su bili bratići i slagali su se.
-«A Rus?»-i čime sam to izgovorio Rus je ušao u Galiju.
-«Vrijeme je.»-rekao mi je tihim,nekim čudnim osjetljivim glasom.
Na njegove riječi sam se digao i tiho smo izašli iz Galije ne pozdravljajući ovu dvojicu što su ostali sjediti i piti pivo. Znao sam što moram učiniti i nije mi bilo baš do razgovora.














K(kao Kad krene po zlu)ada smo izašli iz zgrade lagano smo se ukrcali u tranvaj i Rus je započeo razgovor.
-«Di je on sad?»-upitao me je.
-«U Picasu,»-odgovorio sam sa sigurnošću-«tamo je svake večeri.».
-«Drži»-pružio mi je dugi nož skakavac što me je iznenadilo jer je tramvaj bio krcat ljudi-«samo ako zagusti a ja ne budem vidio.».
Primio sam nož i zakačio ga za stražnji dio remena.
-«Fino ga natuci pa ga označi da se zna da smo mi.».
Kada je rekao da ga označim mislio je da mu urežem slovo G na lijevo rame što smo radili svim drukerima koji su nam se zamjerili kako bi se znalo da se takvom čovijeku ne može vjerovati i što je imalo neku duboku psihičku moć u nama koja nam je pružala osjećaj sigurnosti.Slovo G je označavalo Galiju odnosno naše društvo i izdvajalo nas je od onih koji pričaju a ništa ne čine.
-«Dobro.»-odgovorio sam mu gledajući ga ravno u oči.
Ostatak puta smo šutili i pripremali se na frku koja će uslijediti.
Kada smo došli ispred Picasa Rus je ponovo progovorio.
-«Samo brzo i bez svjedoka.».
Ušli smo u disco i jedan uz drugog se probijali kroz gužvu tražeći Štakora.Zrak je bio jebeno zagušljiv što mi nije smetalo jer sam se u rupama od barova u kojima sam pio već priviknuo na takvu atmosferu ni Rusu to nije smetalo zaključio sam prateći ga kako širom otvorenih očiju traži Štakora.Ko i u svakom discu muzika je bila jebeno dobra možda čak i bolja od plesačica koje su gmizale po šankovima napravljenim od čistog bijelog mramora koji se jebeno uklapao sa staklenim podom i prljavo bijelim zidovima koje su šarale zrake svijetlosti različitih boja.Ljudi oko mene su bili ubijeni što žetonima što nekim drugim drogama koje su palile mozak i duši davale sreću,sve u svemu nekome je ovo luda noć dok će nekome biti krvava.Sve to me je jebeno nabrijalo pa sam se kroz ljude probijao malo žešće,a onda sam ga ugledao i nemam pojma dali je sudbina bila umiješana u to jer je u istom tom trenutku i on spazio mene i počeo bježat da spasi živu glavu.
-«Rus!!»-izderao sam se, «Skužio nas je bježi na zadnja vrata!!»
-«Ajde šta čekamo!!??»-izderao se ali to nikoga nije pretjerano zanimalo jer su takvi neki ispadi bili uglavnom potaknuti drogama bili česti.
Probijao sam se kroz ljude svom silinom imajući na umu kakvu ću bol nanjeti čivjeku zbog kojeg trčim,tu i tamo bi čuo Rusa kako izgovara «ko vola u kupusu» i tako neke stvari pune mržnje i želje za ubijanjem.Kada smo se probili do zadnjih vrata Rus je počeo vadit ganu.Spuštajući se niz kratke stepke bili smo mu sve bliži.Na kraju smo izašli u mračnu kratku uličicu i on je stao SAVRŠENO.
-«Nemoj molim te!!»-mali štakorčić je zacvilio.
-«Ma šta nemoj mater ti jebem!!»-i Rus ga je pogodio drškom pištolja u zube na što se začuo prigušeni prasak i uzvik istinske boli koji je prizivao na daljnje ispijanje krvi.
Pao je na koljena.Dok mu je krv tiho ali obilato tekla niz bradu s punim zaletom sam ga pogodio nogom u glavu na što mu je glava poletila u nazad i poput lastike se vratila na prvobitnu poziciju, polako se počeo gubiti što sam zaključio po oslabljenim udisajima.
-«Nas si zajebo Boga ti jebem!!!»-Rus se derao stajući nad njim i lupajući ga nogom po rebrima.
-«Pusti ga ne smije crknut»-rekao sam Rusu odgurujući ga i sjedajući Štakoru na prsa na što je on reagirao sa velikim izrazom boli.
Rus se udaljio i svoj bijes iskaljivao na kantama za smeće.Polako sam izvadio nož i i pokazao ga Štakoru upijajući njegov strah. Dok sam ja to radio sa stepki odakle smo mi istrčali dofurala su se trčeći dva ćelava frajera po koji dva metra i sto kila.
-«Pusti malog na miru!!»-jedan od njih se izderao misleći da sam sam,očito nije vidio koga je skrivao mrak .
-«Mater ti jebem ćelavu kome ćeš ti to»-Rus je izašao iz mraka upirući pištolj u jednog od njih na što su dečki reagirali zastajući u mjestu «ajde na pod dok te nisam propuco.»-jako smireno.
Kada su dečki legli na pod Rus ih je držao na nišanu dobacujući im svakakve psovke koje su se većinom ticale Boga i njihovih majki na što dečki nisu odgovarali.Čuj upitaj ti sebe dali bi ti imao hrabrosti prigovarat da te neki luđak cilja pištoljem!?U Rusa sam imao povjerenja uvijek je znao što radi i da to radi na svoju odgovornost on je bio moja karika oca.
-«Znao si da se nećeš izvući,znao si da te stvari kod nas ne prolaze.»-tiho sam govorio Štakoru parajući mu rukav majice nožem.
-«A bili smo O.K. dok me nisi zajebo.»-zaokupljen paranjem rukava.
-«Dok nisi druko mamu ti jebem!!!»-lupio sam ga drškom noža u čelo na što je on zaskvičo.
-«Zašto!!!???»-opet sam ga lupio.
-«Zašto!!!???»-potekla mu je krv iz čela i cijelo lice mu je koji trenutak kasnije bilo natopljeno krvlju.
-«Zašto!!!»-opet,začulo se napucanje.
-«Jače!!!»-Glas,Glas mi se javio!!
-«Jače!!!»-poticao me je da ga nastavim lupati i to sam i činio.
-«U jebote!!»-Rusov glas.
-«Zaživi!!!!»-neznam zašto ali kao neki luđak sam se izderao.
Jeli moguće,jeli moguće da je Glas progovorio kroz mene da je zaživio u vanjskom svijetu?I što bi mu to trebalo značiti «zaživi»??
U sljedećem trenutku sam osjetio snažan udar u prsa i pao sam sa Štakora na pod.
-«Pa koji ti je kurac čovječe!!!!???»-Rus on me je pogodio nogom u prsa.
-«Jebote pa ubio si čovjeka!!!»-oblio me hladan znoj čim je to rekao.
Ustao sam se i pogledao Štakorovu glavu,cijela je bila unakažena od mojih udaraca,od udaraca koje je prouzročio Glas.
-«Kako si uspio napraviti «ovo» u nekoliko sekundi!!??»-Rus je izgledao izbezumljeno,gledao me je sa nepovjerenjem.
Šok koji me je oprao je bio tako jak da nisam čuo većinu Rusovih riječi.Iznenada sam postao jako svijestan situacije u kojoj se nikako nisam želio naći a nalazio sam se i bio sam preduboko u njoj i iz nje nikako nisam mogao izaći nekažnjeno jer kazna stigne sve krivce samo što je prema nekima blaža .Mnoge djevojke su me pitale zašto mi dečki tako strastveno volimo igrati video-igrice i odgovor na to pitanje nisam znao do sada.U takvom zamišljenom svijetu moguće je resetirati odnosno krenuti isponova ali u hladnoj stvarnosti za svoje postupke moraš odgovarati,nema izlaza,ne možeš krenuti isponova,samo jednom odlučuješ stoga ti je bolje da odlučiš pravilno jer jedan krivi korak vodi u propast.
-«Osobne vamo majku vam jebem!!!»-Rus se obratio ćelavcima na što su frajeri reagirali istog trena pružajući mu svoje osobne karte.
Rus im je uzeo osobne i dalje ih ciljajući i nedajući im da dignu glave i da nam zapamte lica što bi vodilo katastrofi.
-«Zucnite nekome nešto i pronaći ću vas pa ćete požalit što vam je Bog omogućio majci da rodi.»-Rus je govorio tako hladnim i tupim glasom da sam imao osjećaj boli u potiljku.
Dok se sve to odvijalo ja sam gledao Štakorovo unakaženo lice i ,lagao bi kada bih rekao da sam razmišljao jer glava mi je bila potpuno prazna i samo sam buljio ne razmišljajući o ničemu!?.
-«Ajmo ća Teo prije nego stignu drotovi i prije nego najebemo.»- rekao mi je Rus ubrzavajući korak i udaljavajući se s mjesta na kojem nam se desilo to što se desilo «Ajde!!»-zaderao se jer ga prvi put nisam poslušao nego sam ostao buljiti u mojih ruku djelo.
Cimnuo sam se iz buljenja i potrčao za njim.
Nakon što smo se maknuli dovoljno daleko od one dvojice
ćelavaca koji su se pretpostavljam vratili u disco preplašeni i ljuti
na manijaka s pištoljem upitao sam Rusa.
-«Di ćemo čovječe!?»-
-«Moraš se oprati.,idemo na plažu biti će ovo noćno
kupanje.»-odgovorio mi je podsmjehujući se i stavljajući mi osobne u džep.
Nisam razumio kako može reći nešto tako sa osmijehom na licu
a prije pet minuta je gledao izmrcvareno lice na pokojnoj osobi.I
tad sam shvatio da Rus nema osjećaja da,da Rus ne cijeni ničiji
život osim svoga i ničiju nevolju osim svoje.Drugim riječima Rus je bio rođeni ubojica.To me je prestravilo.
Nakon što smo mračnim ulicama došli do plaže i nakon što sam saprao krv sa sebe i bacio krvavu majicu da je oseka odnese sa jutarnjim satima obukao sam Rusovu košulju ostavivši njega u otmjenoj i skupoj bijeloj Dieselovoj majci te smo se zaputili do Romana razgovarajući o tome što sad i kome sve reći.
Plan je bio sljedeći:ne govorimo nikome ko nije iz ekipe,ne hvalimo se nikome i ne potvrđujemo nikome,ako završimo na muriji nitko ništa ne zna o tome,tko progovori mora biti ubijen.



U(kao Umiješanost u zločin) Romanu smo zatekli veći dio ekipe i to još u polutrijeznom stanju.
-«Ajde dižite se imamo sranje.»-Rus je progovorio kada smo došli do njihovog saparea na što su svi reagirali ustajeći se i napuštajući kafić.
-«Što je bilo?»-upitala me je Andrea smještajući se ispod mog ramena i grleći me jednom rukom,uzvratio sam joj zagrljajem i šutio.
Plava djevojka zgodnog stasa lijepa po prirodi i jako inteligentna, to je bila Andrea a osim toga bila je i moja cura,ma bila je i više od toga bila je moj razlog za život,moj ponos.Imala je jak karakter izgrađen po mojoj mjeri.Poštovala je život i iznad svega je poštovala one koji su poštovali nju te se uvijek zalagala za druge nastojeći održati društvo na okupu,takav sam i ja bio dok nisam shvatio da ti «ljudi» okrenu leđa i puno govore nepotrebnih stvari o tebi čim se malo udaljiš od njih.
-«Ajde pričaj šta je bilo»-Jurić je rekao Rusu nervozno grickajući nokat na palcu.
-«Daj ohladi i čekaj da dođemo do Galije!!!»-Rus se istresao na njega svom silinom.
Jurić je ponekada svima išao na živce svojom upornošću i nestrpljivošću a sada je morao raditi ono što je najviše mrzio,čekati.U Galiju smo ušli obavijeni mukom tišine.
-«Sjedite potrajati će.»-prozborio je Rus paleći cigaru.
Kada je završio nevjerica se protezala očima braće koja su pred desatak minuta bila spremna ubiti jedan za drugog.
-«O jebem ti život.»-procijedio je Jurić kroz zube.
-«Samo se vi držite isplaniranog i sve će biti u redu.»-smirenim glasom se Rus obratio ekipi.
-«Ma bit će kurac sve u redu,ovo više nisu batine nije droga ovo je ubojstvo,ljudski život za Boga miloga!!»-Jurić sa odvratnom grimasom sažaljenja.
-«Moraš ti paničarit,uvijek ti!!»-Nova gledajući ga sa fiksiranim pogledom.
-«Kako se neću derat pa oćeš da svi završimo u ćuzi!?»-odgovorio mu je nespretno mlatarajući rukama,uhvatila ga je panika a to nije bilo dobro.
-«Slušajte ga on bi spasio svoju guzicu drukanjem»-Žan se digao sa stolice i gurnuo ga na dvosjed na kojemu je bio Doro.
-«Ima pravo,bolje Teo nego svi mi!!»-Narki se okrenuo protiv mene.
Žan ga je lupio direkt u nos na što je Narki zakoračio unazad i pao na pod.
-«Šupčino!»-Žan je prozborio sa gađenjem gledajući ga na podu.
Svi u Galiji osim Narkija,Andree,Alme i mene su skočili na noge verbalno napadajući jedni druge.
Mislio sam da smo svi braća,da smo svi jedna krv,jedan život, ajme majko kako sam se prevario!Članovi moje «obitelji» sada su se klali kao vukovi oko strvine gledajući kako bi spasili svoju guzicu i kako bi sebi osigurali komad mesa koji bi u ovom slučaju označavala sloboda od zatvora.Urlali su jedni na druge okrećući mi leđa polako zaboravljajući da se svađaju radi mene svađali su se radi ponosa,svađali su se radi rangiranja u macho ljestvici pokušavajući pokazati ko je tu šef a to mi je jako smetalo. Jer kad smo počeli bivati i kad smo se počeli okupljati svi smo bili jednaki a sada,samo ja bih i dalje želio da tako ostane.
Zaboravljali su što sam ja za njih prije radio sada im je bio strah duboko u kostima.Valjda će se jednom sjetiti,barem to su mi dužni!
-«Idemo negdje.»-šapnuo sam Andrei na uho gotovo je moleći.
Primila me je za ruku i digla se sa dvosjeda.Izašli smo iz Galije i to nitko nije primjetio,bili su previše zadubljeni u svađu.
-«Kamo ćemo,imaš kakvu ideju?»-upitao sam je paleći cigaretu.
-«Sama sam doma.»-mazno mi je odgovorila gledajući me ravno u oči.
Nemam pojma što je imala u glavi ,ali ja jednostavno nisam bio sposoban za ništa glavom su mi kolale slike mog zlodjela kojeg sam se sada već počeo sramiti.
-«On te nagovorio na to?»-tiho me je upitala.
Da je naš razgovor slušao netko iz ekipe zaključio bi da misli na Rusa,i gadno bi se prevario.Andrea je znala za Glas znala je da mi je nekada govorio što da radim.Ona je mislila da je to neka vrsta podsvijesti da je sve to moje,da j prirodno i tu su se naša mišljenja razlikovala.Ja sam mislio da je pojava Glasa uzrokovana drogom i samo to,ništa više.
-«Ovaj put je bilo drukčije,ovaj put je preuzeo potpunu kontrolu nad mojim mislima,tijelom i glasom.On je živio unutar vanjskog svijeta.On je bio vidljiv i drugima!!»-rekao sam joj gotovo paničnim glasom jer sad već sam se počeo pribojavati za njenu sigurnost i sigurnost drugih meni bliskih..
-«A da ga pokušaš nekako kontrolirati?!»
Nije shvaćala da Glas određuje sam kada će se pojaviti i što će učiniti kada se pojavi.
-«Pokušao sam ali nemam nikakvog učinka nad njim.»-lagao sam.
Moje misli su bile komplicirane i dok bi joj sve objasnio prošlo bi dosta vremena pa sam lagao,uvijek sam lagao kada mi se nije dalo objašnjavati.
Glas se nije mogao kontrolirati a ponekada bi mi se činilo kao da on kontrolira mene-prisjetimo se zadnjeg javljanja.
-«Ma sredit ćeš ti to»-rekla mi je s uvjerenjem.
Andrea mi je vjerovala iako sam joj savjetovao da ne vjeruje nikome u potpunosti pa tako ni meni.Nije ga poslušala u potpunosti,meni je još vjerovala i to iako nije bilo dobro jer tko zna šta se meni može razviti u glavi pa da je iznevjerim mi je godilo,osjećao sam kako je nekome stalo do mene i to mi je davalo razloga za život.
Putem do njenog stana razgovarali smo o ratu koji su vodili glupi ameri sa Irakom-to je bio njen pokušaj da mi skrene misli sa ovog što se noćas desilo iako joj baš i nije uspijevalo bio sam joj u duši zahvalan što na neki način brinući o mojoj psihi brine i o meni. U njen stan smo ušli brzo pazeći da njen rottweiler ne pobijegne iz stana te počini pokolj.
-«Atila sjedni!»-oštro mu je zapovijedila te ju je trenutačno poslušao.
Takve opasne «pse» se treba držati pod strogoćom jer se lako mogu okrenuti protiv tebe i oduzeti ti život u želji da sebe zadovolje.
-«Daj ga podragaj da se malo smiri.»
Ja i Atila smo se upoznali prilikom mojih prijašnjih posjeta njenom stanu te mu je iako je bio malo ljupomoran na mene bilo drago što me vidi.Potapšao sam ga po glavi cimnući svojom glavom prema košari u kojoj je spavao te je on skužio moj mig i pošao leći.
-«Idem samo u WC,odamh se vraćam izvadi nam po pivu znaš di je.»-rekla mi je putem do WC-a.
Stan u kojem je živjela sa sestrom blizankom i mamom je bio simpatičan i imao je toplinu doma i obitelji,glava kuće je bila njena majka.Njena majka je bila poprilično zgodna za svoje godine i bilo mi je jasno na koga je Andrea bila nalik.Njen otac je bio drag i simpatičan srednjovečan tip koji je u svakoj mogućoj situaciji bio elegantan i uglađen,a razlog rastave njenih roditelja nisam znao i nikada nisam ni pitao jer bolje je da osobne stvari ostanu osobne.


Stupio sam u dnevni boravak te osjetio strahovitu bol unutar glave,unutar misli:
Sanjao sam da bez duše
padam kroz okove zraka
tražeći se u svjetlu
odavno zasjalog mraka.

Gledah se u zrcalu očiju svojih
gledajući tužno
usnulog dječaka
bez suza,bez straha.....

Lavež i cvilež,polako sam se osvještavao.Taman lik psa i svijetao lik anđela,u čistilištu sam?!
-«Kakvo čistilište?Jesi dobro?»-Andrein glas.
Izgleda da sam ovo o čistilištu izgovorio na glas te me je Andrea čula,a valjda razumije?!
-«Šta je bilo?»-upitao sam sa nevjericom.
-«Atila je počeo lajati pa sam pošla da vidim što se dešava.Zatekla sam tebe na podu.Jesi dobro?»
-«Nemam pojma što se desilo.Odjednom sam osjetio bol u glavi i sljedeće čega se sjećam ste ti i pas nadamnom.Koliko sam bio u nesvjesti?»-pokušao sam se orjentirati u vremenu.
-«Najviše minutu.Jesi dobro?»
-«Sada mi izgleda kao cijela vječnost.»-počeo sam se prisjećati svog sna-vizije.
-«Ne zanima me!!Jesi dobro?!!!»-bila je ljuta jer joj nisam odgovorio kada me je već pitala prije.
-«Jesam.Nemoj se plašit sve je O.K..»-lagao sam.
Slike moga sna-vizije i dalje su mi se provlačile glavom i zbog njih sam se osjećao krajnje neugodno.Andrei nisam rekao za to jer nisam želio da se opterećuje mnome.
Ustao sam se i sjeo na trosjed,Andrea je sjela pored mene pažljivo me promatrajući,a pas se vratio u svoju košaru i nastavio grickati gumenu kost.
-«Nešto nije u redu s tvojim izrazom lica.»-zaključila je .
Uvijek,ali baš uvijek je znala kako se osjećam i imala je neku tajanstvenu moć da skuži kad nekog nešto muči i jeli mu savijest mirna pa sam joj bio prisiljen reći istinu o svom snu-viziji.
Objasnio sam joj kako bio van svoga tijela i kako sam promatrao sebe onako onesviještenog ali nisam vidio ništa drugo osim svog tijela i tame oko njega.
-«Ma to samo umišljaš.Spavaj tu kod mene noćas da ne budeš sam.Ove dvije ionako dolaze tek sutra popodne.»
veći dio noći sam probdjeo promatrajući svog anđela zaštitnika i njenog vjernog prijatelja Hunskog vođu kako spavaju.I to sve do ranog jutra dok mi se napokon nije svalio san na oči puštajući moje tijelo da se odmori.















I(kao Ispravljanje pogreške)ako je Atlas bio poprilično urbaniziran jutra su bila neizmjerno svježaSvježa gotovo toliko da su mi iz glave uspijevala izbiti depresiju i osjećaj jada.Šetajući ulicom i izbjegavajući tamvajn koji kao da me našao na piku promatrao sam vedra lica danju prosječnih građana koji nisu imali pojma da među njima šeće ubojica.Danju su ovi ljudi bili sasvim normalni i pristojni ali noću iz njih ispužu male zmije i pretvore se u koljače.Pa se od droge ljudi tako ubiju da jedni drugima prepisuju imovine,mijenjaju žene te puste da iz njih izađe ona „druga“ osoba.No to me se nije baš previše ticalo pa sam svoja razmišljanja prebacio na cilj prema kojemu sam hodao. Išao sam u takozvani kafić „Trupa“ gdje se preko dana ugošćavala prljava strana Atlasa.Tu se moglo srediti ubojstvo u roku ispijanja čaše konjaka ,jer sve što je pokretalo ljude unutar ove jazbine zla jest bio novac.Ti ljudi nisu imali pojma o moralu časti i etici znali su samo računati u svoju korist i raditi sve što je potrebno samo da bi njima bilo bolje.Ušao sam u Trupu nadajući se da neću postati jedan od njih.
Sjedam za prazan coupe i sa dva prsta mahnem konobarici da dođe na što ona odgovara kimanjem što označava „samo malo“ ili tako nešto.Odvratan smrad vlage i prljavštine mi izjeda nosnice i tjera me na povraćanje ali se ipak uspijevam suzdržat.Prilazi majstor sjeda kraj mene i lupa me otvorenim dlanom po ramenu. Kerum.
Kerum je bio najprljaviji gad na ovom balu vampira ali sad mi je trebala njegova pomoć.Znao sam ga od malena on je moj kršteni kum,bio je dobar čovjek jednom davno ali šta ćeš promjeni te kad gledaš vlastito dijete kako umire u bolnici zbog tvog nedostatka novca.Kerum je imao strašno puno veza i ljudi su ga se sa pravom bojali jer nakon narudžbe koju bi on izvršavao nestajale bi peteročlane obitelji bez traga,glas u dubokoj noći i svi bi se pravili kao da ih nikada nije ni bilo.Sada sam ga ja trebao uslugu trebao mi je maknuti s kurca ona dva svjedoka kako bi mogao mirno živjeti bez straha da će me neko prepoznati i da ću ostatak života provesti u ćuzi sa tipom koji će me oženiti i predstavljati kao robinju požude.
-„Reci“-obratila mi se visoka konobarica ravne,duge,smeđe kose i ostao sam bez riječi.Nemam pojma u kakve se probleme ona uvalila ali čim je radila u ovakvom mjestu znači da je nešto gadno zajebala.
-„Ej,tebi govorim“-ponovila mi je
-„Meni stoch a njemu dupli.“-cimnuo sam glavom prema Kerumu.
Otišla je da nije više ni riječi rekla.
-„Pa kumče otkud ti ovdje nisam li ti jednom rekao da se kloniš ovog mjesta u širokom luku.“-rekao mi je prostreljujući me svojim krvavim očima otvarajući prolaz za strah u moju dušu.
-„Kume duboko sam u govnima,i trebam uslugu“-iscijedilo mi se kroz zube.
-„Reci mali što je i koliko je hitno.“-rekao je gledajući me sa nevjericom.
Objasnio sam Kerumu situaciju a da nije ni trepnuo.Samo me je gledao šupljim krvavim pogledom punim razočarenjem.
-„Kumče pa od tebe ovo nisam očekivao.“-i dalje me je gledao s nevjericom.
-„Znam kume i sada mi je…“-
-„Stiže brzo moraš se sklonit“-javio se Glas
-„Moram ići kume,hoćeš mi to onda napravit?“-brzao sam jer sam željeo što prije zbrisati odatle.
-„Što je bilo?“-uhvatio me je za ruku dok sam ustajao od stola.
-„Ništa kume samo moram ići.“-i najćoraviji bi skužio da lažem.
-„Mali odi i pazi se!“-rekao mi je gledajući prema vratima.
-„Sad je kasno,ispod stola brzo!!!“-Glas.
U trenu kad mi se javio Glas otvaraju se vrata Trupe i visok lik u dugom crnom kaputu sa kaubojskim izlizanim starim šeširom te maramom preko lica ulazi unutra sa nabijenim revolverom u svakoj ruci te počinje pucati.Čučnuo sam ispod stola dok su meci parali zrak tražeći udobno mjesto u nečijem tijelu. „Paf!!!“ odgovara sačma.
Pucnjava koja je uslijedila ličila je na neki loš i izlizan stari film kojem je cilj samo prikazati što više nasilja.
Iako su meci parali zrak nevjerojatnom brzinom ja sam ih mogao vidjeti i gotovo dotaknuti.Vidjeo sam kako plešu po zraku i kako ostavljaju duboke rezove u prostoru i vremenu.Nevjerojatno zavodljiva muzika zujanja i poziv smrti mi je bio u glavi i nisam mu se mogao oduprijeti prožimao je cijeli moj lik i pozivao me k sebi na počinak hladni i mračni grob.
Strahovita bol mi je prožela glavu,misli.Onesvijestio sam se.
-„Ha,ha,ha stvarno je mali smiješan“-dubok i hrapav glas.
-„Pusti ga vidiš da se budi.“-Kerum dubokom i hrapavom.
-„Šta je bilo sad maloprije?“-pitao sam ga zbunjeno.
-„Nemam ni ja pojma onesvijestio si mi se u pola rečenice“-.
-„Koje rečenice?“-bio sam poprilično zbunjen.
-„Pa reko si mi nešto kao znam kume i tako nešto i samo si se zalijepio za pod ko sef od 500 kg.!“-čudno me je gledao dok je to govorio kao da je naslutio da nešto u mojoj glavi nije u redu.
-„Kume moram ići sredi mi to molim te!“-rekao sam to dižući se sa oda i ubrzano odlazeći.
U pozadini sam pokušao razumjeti što je Kerum rekao ali uzalud.Napustio sam Trupu.
Glavom su mi kolale svakakve misli o stvari koja se desila u Trupi prije koju minutu umislio sam nešto nešto tako stvarno i realno da nisam mogao razlikovati zbilju i san.Nešto nije bilo u redu.Jeli to možda prouzrokovao Glas ili?Nešto nije bilo u edu.Što se to dešava sa mnom i zašto?Prvo onaj lapsus kod Andree sad još i ovo.Nešto nije bilo u redu.Pritisak u glavi mi se penjao i hodao sam kao zombi samo razmišljajući o tome i zanemarivši sve druge stvari.Nešto nije bilo u redu i to mi se nije sviđalo!
Otišao sam doma istuširati se,presvući i pojesti nešto.

Ž(kao Žica zove u pomoć)urio sam u Galiju i unutra zatekao Cobru kako polako ispija pivu i gleda Tv. Cobra kao da je uvijek ali baš uvijek bio u Galiji jednostavno bih ga zatekao svaki put kada bi ušao unutra to mi je bilo pomalo jezivo ali i pomalo otužno.
-„Di je Doro?“-pitao sam ga jer mi je bilo neobično vidjet njega bez Dorota kao što bi mi bilo neobično vidjeti Dorota bez Cobre.
-„Reko je da ide doma na par sati.“-
-„Aha,a ostali?“-
-„Ma nešto su govorili da idu do plaže na kupanje ili tako neki kurac…“-i dalje nije skreto pogled sa TV-a.
-„O.K.“-odgovorio sam sjedajući u dvosjed pošto je on zauzeo trosjed ležeći na njemu.
Tako sam i ja lego i gledo malo kroz prozirni dio našeg krova. Nebo, nebo je bilo sivo i podosta se naoblačilo. Mrzio sam tu kišu koju je donosilo. Ta kiša je bila samo prividno osvježenje samo kratkotrajni nestanak vrućine. Ali kada bi čovjek stalno imao razmišljanja tog tipa i tipa „zašto čistiti kad će se ponovo zaprljati“ ili „zašto pospremiti krevet ujutro kad ću navečer opet sve razjebati“ onda bi mu nakon nekog vremena došlo i pitanje „zašto živjeti kad ću ionako umrijeti“ a to pitanje bi izazvalo kaos u njemu i uništilo ga u cijelosti. Jednom sam se i ja to pitao te nakon nekoliko sati intenzivnog razmišljanja došao sam do sasvim jednostavnog odgovora „zato što ti može biti lijepo ili ružno ti biraš“. Sve u svemu spremala se kiša i oni koji su na plaži uskoro će se vratiti u sigurnost svojega okrilja.
Nije prošlo dugo vremena i ekipa se vratila u lagano pripitom stanju. Alkohol je neka vrsta odmora čovjeku i pruža mu utjehu ali samo do triježnjenje zato mnogi zastrane i trude se da im ta prividna utjeha traje cijelo vrijeme pa teško zastrane na put koji nema povratnu stranu.
-„Alo pičke stigla ekipa!-najavio se Nova čim je ušao u Galiju.
Ostali su ušli u tišini a Narki i Žan su nastavili svoju neku glupu prepirku koju su započeli van Galije.
Ležao sam tako dok mi nije prišao Rus.
-„Aj makni noge da sjednem“-
Prebacio sam se u sjedeći položaj i on je sjeo kraj mene.
-„Kako si?“-upitao je misleći na sinoćni događaj.
-„Dobro…“-lagao sam jer sam još bio prilično potresen i iako sam se trudio skrenuti misli sa toga jednostavno nisam uspijevao.
-„Jesi sredio ćelavce?“-mislio je na onu dvojicu očevidaca.
-„Uskoro će biti riješeno.“-odgovorio sam mu sa potpunom sigurnošću jer sam znao da me kum neće sjebat makar morao platiti životom.
-„Onda se nemaš radi čega brinuti.“-dodavajući mi pivu
Alkohol, alkohol, alkohol. I nekako sam se uspio i zabaviti tu večer. Dok smo cugali zajebavali smo se i uglavnom smo prcali jedni druge u nekim internim šprehama za koje vjerujem da ih čak nismo ni mi u potpunosti kužili zbog zapetljanja jeziika i lutanja u rečenicama jer je alkohol učinio svoje.
Snažno otvaranje vrata. Doro ulazi u očima mu sjaji panika mješana sa uzbuđenosti i željom.
-„Žica ima frku!!“-
-„A?“-Jurić
-„Da Žica ima frku!“-ponovio je
-„Otkud ti to?“-Nova
-„Sad sam sreo Renčija i reko mi je da vas zovem da im dolaze ovi iz Novog naselja.
Novo naselje. Dio Atlasa koji je uvijek bio nepodnošljiv ostalim djelovima grada. Nitko ih nije volio i oni su to znali te su uživali u tome. Za mene su bili samo skupina seljačina koju je trebalo naučiti pameti. Prilika se ukazala.
Renči je bio sitni diler koji bi većinu svoje droge potrošio na sebe. To nije bilo pametno jer ga je dovodilo do truljenja i propasti. Ali bio je O.K. dečko koji se sa svima slagao ali očito ne i sa Novim naseljem.
-„Ajmo jebote!“-Nova dižući se sa fotelje.
-„Aje“- rekao sam izvlačeći palicu ipod trosjeda.
Krenuli smo i na izlasku se Rusu uzdigo zadnji dio majice otkrivajući mu mjesto gdje je on smiještao svoj pištolj, nije ga bilo. To je bilo dobro jer šta ako mu ispadne i neka budala ga se dočepa i ubije troje ljudi. To je bilo dobro.
Nas osam sa tri palice i boxerom čvrsto stisnutim u Cobrinoj šaci je trčalo kroz Plehan kako bi se što prije dokopali Žice, kako bi što prije izazvali krvoproliće na plaži zvanoj Žica. Novo naselje, nisu imali pojma što će ih pogoditi.




K(kao Krv, bol i još krvi)ad smo se dovoljno približili Žici vidjeli smo da je sranje već počelo. Trčao sam i nisam se previše obazirao za ostakom ekipe. Brzo udaranje srca je navjestilo enormu količinu oslobođenog adrenalina u meni. Zamah palicom i skino sam nekog plavokosog tipa sa Vanje udarajući ga po tjemenu. Taj se više neće dizati do kraja večeri. Pružio sam Vanji ruku i pridigao ga sa poda.
-„Zvali ste i stigli smo.“-rekao sam mu sa smiješkom na licu.
-„Nemaš pojma kako mi je drago“-i on se nasmješio.
Okrenuo sam se i vidio kako Žan drži tipa na podu i iživljava se na njemu. Sa druge strane Lajo sa žice je bio na podu i primao cipele od njih trojice. Bilo ih je troje pa sam se osvrnuo. Rus je skužio na šta ciljam pa se zaletio ravno na jednog od njih trojice. Skok, šut nogom tipu u leđa. Prvi je pokleknuo dok sam ja zamahivao palicom. Primjetio sam kako Jurić bere batine. Nije bilo vremena sad za njega, ne u pola zamaha. Valjda će mu neko pristić u pomoć. Začulo se lomljenje rebara kad sam dovršio svoj zamah. A onaj kome su pukla je ispustio glasni uzvik boli dok je padao predamnom. Drugi je pao a Rus je počeo šakama obrađivati trećeg. Na Lajinom licu se pojavilo iznenađenje. Mislio sam da je to zbog toga što smo mu spasili dupe od trojice, ali sam se gadno zajebo. Razbijanje staklene boce bilo je tako glasno i tako blizu. Prošlo je nekoliko sekundi dok nisam postao ošamućen i shvatio da se razbila o moju glavu. Zaplivao sam u prostoru i padao. U padu sam vidio kako Cobra lupa boxerom direkt u prsa i kako je juriću stiglo spasenje u obliku Narkija i njegove palice. Udario sam od pod i usta su mi se napunila pjeskom te mi se vid zamutio ali nedovoljno da vidim krvavog Novu kako leži i gleda me u oči sa smješkom. Bio je lud ko kurac i bilo mu je drago što se tučemo. Tupi udarac u rebra. Nečija noga. Jebaću mu majku. Još jedan u vrat. Još jedan u rebra. Još jedan u rebra. Još jedan u rame. Prasak i dečko pada pored mene, njegova noga više nema isti oblik . Netko mu je slomio koljeno, to će biti zajebano.
Uzdižem se sa poda još pomalo ošamućen i Doro sa palicom lupa po istom dok je on na podu. Neki dečko pošteno štema Žana i to nogama u stand up fightu. Pomažem Novi da se digne zapažajući Rusa kako prima šaku u glavu i tipa sa Žice kako prekoračava svog frenda i stiže Rusu u pomoć. Saginjem se i kupim palicu. Zamah i udarac po govnetu koje me srušilo na pod. Nova pokušava spasiti Žanu ali tip kao da je terminator jebote. Trčim ja trči Cobra, morat će pasti. Zamah i izmako se mamu mu jebem!! Ali su ga zato dočekali Cobrini prsti pojačani metalom. Udarac u kičmu i izraz bola na njegovom licu, dobro ga je zakačio. Pada tip na pod i Žan objema nogama skače na njegovo lice, gadno do bola. Lajo baca kamen koji leti koji centimetar iznad moje glave i pogađa neku pomahnitalu budal u prsa. Gađao je glavu ali je falio. Tip zakorači u nazad i vrati se u prvobitni položaj. Lazo dolazi do njega i počinje njihov privatni duel. Udarac palicom u trbuh, boli me za popizdit te me polako ruši s nogu. Ne smijem leći jer znam što slijedi. Još jedan ali po ramenu, htio me je u glavu. Vapim za pomoći i kada sam počeo sumnjati da nitko to ne vidi Jurić ga skokom i obrušavanjem svojim cijelim tijelom ruši s nogu. Kraj mene protrčava Nova i moj krvnik dobiva pun šut nogom u glavu. Krv na Novinim tenisicama ukazuje na to da je tipu puko nos. Sa moje desne strane dečki sa Žice peštaju tipove koji pokušavaju pobjeći. Shvatili su da beru batine. Uspravljam se i gledam direkt u Rusa koji se priprema za dvojicu. Na pola puta do njega Rus me skuži i sreća mu zažari oči. Lijepo je znati da nisi sam. Udaram tipa s leđa direkt u ljevu ruku,
slučajno ju je spustio prije nego što sam mu došo do rebara. Osjećam da ga boli daje se u stranu,daje se u bijeg i on je shvatio da nemaju izgleda. Rus navlači ovog drugog udarcem u bradu, tip zapliva unatrag skoro ostajući na nogama te ga prizemljuje palica u prsa.
Gotovo je, Novo naselje bježi ostavljajući nas na plaži. Novo naselje, nisu imali pojma što ih je pogodilo.
Prebrojavam nas iz Galije i vidim da nitko od nas nije teže ozlijeđen osim Nove koje krv lagano lipti niz čelo pa sve do smiješka na njegovom licu. Sve je dobro prošlo to je ono što je važno.
Sirene, murija.
-„Ide murija, bježite!!!!“-neko viče.

Ej evo samo da javim da ću opet počet pisati, samo da smislim o čemu.....

Sodoma i Gomora su bila dva grada jedan odmah do drugog a povezivali su ih samo jeftine kurve i zajednički plinovod. I Nova i Teo su jebavali cjelu noć i to im dosadi i poželješe nešto drugo negdje u život. Odabraše disco u centru po imenu Seven i zaputiše se tamo. Kad na vratim stoji čovjek od 4 metra sa 350 kila u sebi i čačka zube sa sjekirom. „Ej vas dvojica di ćete?“ rekao im je kada su pokušali proći unutra „Idemo unutra šta di ćemo?“ odgovori mu Teo „Ne možete niste dovoljno cool!“ rekao im je i nasmješio se „hahahah“ taj gorostas se smijao i potapšao ih unutra kao ono -zajebavam se ulazite- i uđođše njih dvojca unutra a ono sve neki modni stilisti plešu sa manekenkama da ti se život zgadi od toliko pičajzluka na jednom mjestu. I izađoše van iz grada u potrazi za nečim zabavnijim. I po izlasku Nova baci čik u plinovod. Kad su podosta odmaknuli začuše jaki prasak i vidježe veliko i žarku svjetlost koja se pruža iz smjera Sodome i Gomore ali odjebaše oni to jer im se nije dalo mozgati o takvim stvarima. Zora te noći je osvanula a na mjestu Sodome i Gomore nalazila se samo hrpa pepela a sa neba se čulo kako zavija „Ta dva debila,jebaću im mater kad ih pronađem.“…

Lutali Nova i Teo Banja Lukom u potrazi za životinjama koje prakticiraju seks sa ljudima kad ono Anđeo Gabrijel.Govori njemu Nova „Ćao Gabi kak si šta ima novog“ a Anđel sav sretan što ih ugleda zagrli ih obojicu i odvede u kafanu „Kod Svetog Ilije“ i popiše po par pića,pa još par pa još par pa odoše pišat pa se vrate pa još par pa još par i tako dok nisu počeli povraćati jedni po drugima. A kada se Teo izrigo po Gabrijelovoj novoj haljini sve je završili. „Pa koji ti je kurac ovo mi je nova haljinica!!“ Anđeo Gabrijel je bio jako srdit na Teo-a. „Šta će mi sada Bog reć kada mu dođem ovakav??!!“ I Teu to dopizdi i pogodi Anđela Gabija bocom štoka u glavu na što se on onesvjesti. Kada je Teo pomislio na bijeg Nova je pomislio na nešto drugo „Daj pogledaj ima li šta para po džepovima.“ i Teo mu gurne ruku u džep i osjeti njegova svježe obrijana jaja pod svoji prstima ali i osjeti i nešto drugo pare!! Izvuče mu pare iz džepa i još jedan put ga pogodi nogom u rebra i pobjegoše. Kada su odmaknuli Teo stade brojati pare. 1 000 maraka je izbrojo te kad je završio pogleda Novi u oči i reče mu „Ajmo u Sodomu i Gomoru na kurve“ i zaputiše se prema Sodomi i Gomori pušeći cigare i nadajući se da će usput naći koji pun bocun vina da im grlo ne presuši.

Dane su provodili opijajući se i konzumirajući loš hašiš koji im je podvalio onaj gad Mojsije za 100 maraka….đubre od čovjeka.I jednom Teu pukne da odu do otoka tada popularno zvanog Atlantidom jer je čuo da su tamo prostitutke jeftinije od piva….i pođoše.
Put do tamo su kratili debilni igrama i povremenim putnim drkanjem pušeći cigare i pijuće dobre stare vinčine.Kad su napokon došli do Atlantide bili su bez kinte u džepu tako da su bili prisiljeni prositi…….nije im išlo pa su ostali suva kurca i počeli su se trijeznit A NE!!!!!!!!!!!
Najednom Novi padne na pamet odlična ideja „Ajmo se okupat u središnjem bazenu otoka neće nas murija neće“….i pošli su.
Voda u bazenu je bila tako hladna da su im se kite stisnule smanjile i pretvorile u inćune……grrh. Najednom spaze plastičnu bocuu punu nečeg zeleno na dnu bazena.
„Brate mili pa to je Shljivovitza“ reče Teo i zaroni po bocu.Kad je izronio to zeleno je počelo svijetliti pa su potegnuli po dobar gut bila je to dobra rakija. Obukoše se da nebudu goli i pođoše u pičku materinu sa bocom rakije.
Dok su odlazili Teo nakon što je zapalio cigaru baci upaljenu šibicu u bure baruta i nakon kojih desetak minuta u daljini se začu veliki prasak. Kasnije optužiše ovu dvojicu da su potopili taj otočić ali zbog pijane rulje Poncije Pilat ih oslobodi.

U početku bijaše tama i On stvori svijetlo, bijaše samo voda i On stvori tlo, bijaše ravno On stvori brda……bijaše usamljen pa izdrka tri dječaka. Prvog nazva Adam. Adam bješe iskren, pametan i neiskvariv on je bio slika Njega. Stvori i još dvojicu po imenu Nova i Teo i zaprepasti se te pokaje.
Volio je Adama i pratio u svakom stopu, bdjeo nad njim i čuvao ga. To zasmeta Novi i Teu te odlučiše poduzeti nešto kad se otrijezne…..I tako je svanulo novo jutro a On osjeti da je Adam usamljen i stvori nešto bez mozga bez mudrosti nešto stvoreno za iskalit usamljenost oduze mu kurac i nadjene mu ime Eva. Adam i Eva su širili smisao života te to zasmeta Novi i Teu te odlučiše poduzeti nešto kad se otrijezne…
Jednog dana dok je Teo onako nag povraćao od alkohola priđe mu Nova s leđa i reče „Daj da ti nešto pokažem što vidio da Adam i Eva rade“. „Što to?“ upitao ga je Teo i Nova mu poliže guzove…..On sve vidi i to je to. Munje,gromovi,sunce,tuča,magla, kiša izmjenjivali su se ko školarceve gaćice „Gubite se van iz mog vrta vas dva idiota!!!!“ Progovori On. „Koji je vama kurac od kad sam vas stvorio niste ništa napravili!!“…………“Moroni jebeni“ progunđa i istjera ih iz Edenskog vrta. Kad su dobrano odmaknuli Nova se okrenu i reče „Adam je napumpo Evu vidio sam“…….
Prepušteni sami sebi odbijeni od Njega krenuše u potragu za Getroom kako bi kupili nešto cuge…….
http://imageshack.us/

Zrak je ponovo natekao od paranoje
okus krvi u ustima mi smeta
trudim se shvatiti ali ne uspijevam
želim objasniti ali nemam snage
tražim pomoć ali je ne pružaju
sam sam
što mi je ovo trebalo?

Njima su to riječi bez značenja
sve je tako teško
ja samo želim shvatiti
čemu sve ovo
moj život je pretežak
kad bih ga barem mogao ugasiti
što mi je ovo trebalo?

Noćas moja duša
prekrivena velom,
crnim velom tuge i boli,
samotna korača kroz dolinu sijena,
traži put ka svijetlu
odavno izgubljena.

Noćas moja duša
pod mjesečinom kleči,
poklanja ti more suza,
moje srce je pustinja uvenulih ruža,
otkad s anđelima plešeš.

Noćas će i moja majka plakati,
sin joj odlazi da služi svojoj domovini,
da se bori za gangstere-političke idealiste,
iste one koji svojim zapovjedima kroje naše živote,
odlučuju o našoj sudbini,
tvrde da imaju rješenje,
lažni proroci uvijek nude spasenje.


Nemoj plakati molim te,
jer ću onda i ja biti tužan,
dok budem u hladnom rovu-grobnici mislio na tebe,
kada hladni decembar zajaše na moje kosti,
pripremajući moje meso na uskoru vječnost,
ja ću u bisernim zvjezdama tuđeg neba majko,
gledati tvoje lice.


Plakao bi majko ali ne dopuštaju mi narednici-sudci,
oni kroje sudbine nevinih civila,
oni sljede naređenja od vrhovnog vođe-morientibusa,
koji se bori za svoje ciljeve,konačne planove,
u koje nije uključio nas vojnike-smrtoizvršioce.


Zbogom majko,
volio sam te,
darujem ti nešto što ćeš u zabludi zvati slobodom,
zbogom majko,
volio sam te.